Rješenje za klimu – ili još jedan teret za Globalni jug? EUDR i mali proizvođači kave

Nova uredba EU o krčenju šuma ambiciozna je i već je trebala biti donesena. Cilj joj je spriječiti da proizvodi povezani s gubitkom šuma uđu na europsko tržište, uključujući i kavu. U teoriji, to je korak u pravom smjeru. No za 12,5 milijuna malih proizvođača koji uzgajaju većinu svjetske kave, mogla bi donijeti ozbiljne nove rizike.

Detaljnije proučavamo EU uredbu o krčenju šuma – što je to, zašto postoji i što znači za proizvođače kave koji su ionako pod pritiskom.

Što je EU uredba o krčenju šuma?

Krčenje šuma jedan je od glavnih uzroka klimatskih promjena i gubitka bioraznolikosti. Definira se kao pretvaranje šume u poljoprivrednu površinu – često za usjeve poput soje, kakaa i kave. Godine 2015., Ciljevi održivog razvoja UN-a postavili su jasan cilj: zaustaviti krčenje šuma do 2020. Taj cilj nije ostvaren.

Kao odgovor, zamah je rastao. Na COP26 u Glasgowu, EU se pridružila 143 druge zemlje u obvezi da zaustavi krčenje šuma do 2030. Sporazum je priznao da je zaustavljanje gubitka šuma, očuvanje preostalih šuma i obnova degradiranih područja ključno za postizanje globalnih klimatskih ciljeva. Kao dio toga, Europska komisija obvezala se surađivati s partnerskim zemljama na podršci prijelaza prema lancima opskrbe bez krčenja šuma – uključujući i kavu.

U lipnju 2023. EU je uvela povijesni zakon: EU uredbu o krčenju šuma (EUDR). Cilj je jasan – osigurati da proizvodi koji se konzumiraju unutar EU ne doprinose krčenju ili degradaciji šuma bilo gdje u svijetu. Uredba obuhvaća sedam ključnih roba: kavu, kakao, soju, palmino ulje, gumu, drvo i stoku. Prema novim pravilima, tvrtke koje prodaju ove proizvode u EU moraju dokazati da su bez krčenja šuma – što znači da nisu proizvedeni na zemljištu očišćenom nakon 31. prosinca 2020.

Izvorno je bilo planirano da uredba stupi na snagu 2024., no zakonodavstvo je sada odgođeno radi postupnog uvođenja. Veće tvrtke moraju se uskladiti do prosinca 2025., a mikro-poduzeća do lipnja 2026. EU će također klasificirati zemlje proizvođače prema riziku od krčenja šuma: nizak, srednji ili visok. Većina se očekuje u kategoriji niskog rizika, što će pomoći usmjeriti nadzor i resurse tamo gdje su izazovi najteži.

Što to znači za kavu?

Kava je šesti najveći poljoprivredni uzrok globalnog krčenja šuma. U zemljama poput Brazila, Vijetnama i Indonezije velike površine prašume očišćene su za plantaže monokulture. Oko 40% svjetske kave dolazi iz ovih sustava uzgoja na suncu, gdje je bioraznolikost smanjena u korist prinosa i ujednačenosti.

Nije iznenađujuće da je EUDR naišla na lobiranje iz cijelog sektora kave. Njemačka federacija kave, koja zastupa tvrtke poput Melitte, Segafreda i Fairtrade Deutschland, izrazila je zabrinutost, kao i Europska federacija kave, čiji članovi uključuju Nestlé, Starbucks, Lavazzu i ECOM. Argument je da uredba prijeti prevelikim opterećenjem proizvođača i izvoznika, osobito u regijama s ograničenim resursima ili infrastrukturom za praćenje.

No možda je važnije pitanje ne velike plantaže, nego 12,5 milijuna malih proizvođača koji proizvode preostalih 60% svjetske kave. Većina njih obrađuje manje od pet hektara. U mnogim zemljama krčenje šuma ne pokreću velike poljoprivredne tvrtke, nego siromaštvo i nedostatak održivih alternativa. Za ove proizvođače usklađivanje s EUDR-om može biti skupo, složeno ili jednostavno nedostižno.

Uzmimo Etiopiju. Milijuni malih proizvođača tamo uzgajaju kavu, često u kombinaciji s autohtonim šumskim vrstama, a prodaju je kroz neformalne, fragmentirane lance opskrbe. Dokazivanje da njihova kava ispunjava kriterije EU o krčenju šuma logistički je i financijski izazov. Ipak, ulozi su veliki. Kava čini trećinu ukupnog izvoza Etiopije – a 30% toga ide u EU. U nekim zemljama proizvođačima do četvrtine stanovništva ovisi o kavi kao izvoru prihoda. Gubitak pristupa EU tržištu bio bi katastrofalan.

Uredba ne rješava izravno strukturne probleme iza krčenja šuma – poput nesigurnosti zemljišta, nejednakosti ili nedostatka ulaganja u ruralna područja. Bez podrške malim proizvođačima postoji stvaran rizik da dobre namjere politika mogu imati suprotan učinak, produbljujući jaz između onih koji se mogu uskladiti i onih koji ne mogu.

I još važnije – je li ovo još jedna strategija izazvana osjećajem krivnje Globalnog Sjevera? Uostalom, iste zemlje koje sada nameću ove standarde bile su one koje su pokrenule klimatsku krizu, gradeći bogatstvo kroz stoljeća neodrživog rasta. Sada stvaraju prepreke onima u Globalnom Jugu koji se jednostavno pokušavaju razvijati – baš kao što je to nekada činio Globalni Sjever.

Strategije poput EUDR-a uspjet će samo ako ih prati ozbiljno ulaganje. Ako se od malih proizvođača očekuje da preskoče iste eksploatatorske razvojne putove koje su drugi prošli, trebat će im financiranje, tehnička podrška i dugoročna partnerstva da to postignu. Bez toga riskiramo zamjenu jedne nepravde drugom.

Globalno tržište kave već je krhko. Cijene variraju. Klimatske promjene smanjuju prinose. Troškovi inputa rastu. Ako pristup glavnim tržištima postane teži, više proizvođača moglo bi potpuno odustati od kave. Zaustavljanje krčenja šuma ključno je – ali mora se provesti na način koji uključuje, a ne isključuje ljude koji uzgajaju kavu na koju svi računamo.